Ukoliko ste sinoć na području Trogira osjetili lagano podrhtavanje, epicentar je zabilježen u Kantunu kulture zbog velike količine štucanja gledatelja prouzrokovanog gledanjem predstave „Viking slabog zdravlja“ teksta i režije Vlatke Vorkapić.
Unatoč marčanoj buri koja ne jenjava, okupio se pristojan broj Trogirana kako bi se nasmijali uz predstavu koja je nastala u umjetničkoj produkciji „Vedri i oblači“ te „Teatra Exit“.
Ljerka Špalj (Judita Franković Brdar) je porezna referentica od slova M do slova Ž koja život provodi u osami, ali ne predaje se monotoniji.
Jasenko Bukva (Petar Atanasoski ) je šarmantni prevarant (muška Šeherezada) koji kroji personalizirane prevare (ovisno o „palamuđakinji“ koja mu dođe), a ne bi bilo neobično da i sam sebe prevari. Do njihovog susreta dolazi kada Ljerka nalazi letak u kojem Petar nudi svoje usluge. Dolazi mu s problemom kako se riješiti loše karme u kojoj joj se stalno iste situacije ponavljaju – misleći na stranke koje ne znaju abecedu pa zalutaju do njenog ureda u kojem im stalno mora objašnjavati do kojeg ureda moraju ići. S vremenom to postaje jako neugodno te prelazi u frustraciju, a pomoć odluči naći kod Jasenka, posebno jer je prva seansa besplatna.
Jasenko na prvi pogled u Ljerki vidi lagan plijen, ali stvarnost je malo drugačija. Da bi seansa bila uspješna, moraju se vratiti u prošle živote i otkriti zašto se Ljerki to događa. Ipak, Ljerka se ne opušta lako i kroz reinkarnacije života provlače se i njene životne situacije s kojima je opterećena te je upoznajemo kao osobu. Ni Jasenko ne može sakriti svoje životne probleme koji ga slijede u stopu te iz poziva saznajemo da je u puno većem problemu no što si želi priznati.
Izmjenom brzih scena i dijaloga vode nas kroz različite povijesne ere i likove opterećeni svojim sudbinama pa tako dolazimo i do naslova djela gdje je Jasenkom jedno bio i Viking koji nije podnosio vožnju brodom. Korištenjem različitih rekvizita i kostima rade transformacije koji doprinose humorističnosti djela, a u svemu je pomogla i izmjena svjetla (Amar Maksumić) i pjesma (Josip Mimica) koji su upotpunili scenski doživljaj.
Nošeni nizom situacija koje izazivaju smijeh, Ljerka nas uvodi u potpuno drugo stanje svijesti gdje objašnjava svoju samoću – tražeći samo čovjeka koji je može nasmijati toliko da joj je počne štucati. Vrhunac djela je situacija u kojoj Ljerka uzima mikrofon i kroz solilokvij objašnjava kako je u današnjem svijetu ipak bolje ne biti majka te nas baca u surovu stvarnost. Iz toga proizlazi i cijeli tekst (na kojem su uz redateljicu surađivali i glumci) koji je fino protkan mišlju da je ovdje riječ o dvoje usamljenih ljudi koje je život slučajem i zbog nekog razloga spojio.
Judita Franković Brdar je i u ulozi Ljerke pokazala svoju glumačku sposobnost i energiju u kojoj od početka do kraja istim intenzitetom iznosi sudbinu inteligentne i usamljene žene. Brza izmjena scena, kao i dijaloške replike s vremenom ne gube na brzini, a fina emotivna iznijansiranost vuče nas da se poistovjetimo s likom.
Petar Atanasoski nas je osvojio svojim šarmom, ali i sposobnošću da „muškoj Šeherezadi“ povjerujemo iako mu namjere nisu bile časne. Oboje su pokazali izrazitu sklonost igranju kroz bespredmetne radnje tako da smo s lakoćom mogli zamisliti Ljerkino radno mjesto ili Jasenkovo držanje mobitela.
Vlatka Vorkapić je još jednom potvrdila da poznaje zakonitosti komedije koju u današnje vrijeme nije lako postaviti, a kako je s Juditom Franković Brdar već prije ostvarila suradnju („Sonja i bik“, odlično primljen kod gledatelja) možemo zaključiti kako je i ovaj put suradnja urodila plodom jer je trogirska publika, sudeći po pljesku, odlično prihvatila predstavu.
