Kazališna predstava “Zakopana čuda”
10€ – 12€
Splitski festival pričanja priča Pričigin je odavno probio granice svog nastanka tako je prošli vikend, po drugi put, gostovao u Trogiru. Na poziv ravnateljice Kantuna kulture, Marine Vujčić, okupili su se književnici cijele Splitsko-dalmatinske županije.
Da podsjetimo, Pričigin su 2007. godine osnovali prof. Petar Filipić i pok.Renato Baretić s namjerom pričanja autorskih priča u trajanja do pet, šest minuta, bez papira u što ležernijem tonu. Kako je amfiteatar Doma mladih postao pretijesan, širio se na druge lokacije, a potom i gradove noseći sa sobom ugodnu atmosferu koja je nasmijavala gledatelje do suza. Kao i uvijek, moderatorica je Patricija Horvat.
Ove godine u Trogir su stigli Marijo Glavaš, Tanja Mravak, Želimir Periš, Ante Tomić te po prvi put Marina Vujčić.
Zadana tema odnosila se na nagrade i (ne)nagrađivanje, a svaki od sudionika je ispričao detalj iz života vezan za Trogir. Tako je Ante Tomić spomenuo da u Trogir voli dolaziti otkad se Marina Vujčić (kao njegova urednica) vratila ondje. Tomićeva priča bila je vezana za gostovanje na filmskom festivalu s Rajkom Grlićem u Karlovym Varyma za film „Neka ostane među nama“ za koji je pisao scenarij. Film je dobio mnogo nagrada osim za scenarij. Ono što je zanimljivo za Tomićevo stvaralaštvo je činjenica da je rado čitan autor, ali njegova djela nisu priznata među strukom što je prihvatio. Na Pula film festivalu mu se dogodila ista situacija s filmom „Ustav“ s tim da je film pokupio sve nagrade osim za scenarij. Na Riverdance festivalu u Londonu ta se situacija promijenila i tako je prestalo prokletstvo višestruko nenagrađivanog autora.
Staša Aras nam je otkrila da je rođena u Segetu, ali ju je životni put poslije odnio u Dubrovnik i Zadar. Ona nam je ispričala zanimljivu priču o početcima turizma u Segetu te nas nostalgično vratila u sedamdesete i osamdesete kada je dolazak na more Nijemcima, Poljacima i Bosancima. Bosanke su bile nešto starije pa je imala priliku naučiti mnoge stvari koje će joj poslije u životu trebati.
Želimir Periš koji živi u Zadru će reći da su se njegovi roditelji vjenčali u Trogiru iako ondje nisu živjeli, a počastio nas je pričom o ženi koja je bila uvjerena da je kip Apoksiomena (nađen kod Lošinja) ustvari njen pokojni muž.
Marijo Glavaš je imao i mali performans na temu događaja koji se odigrao to jutro u Splitu kada su crnokošuljaši prosvjedovali protiv zatvorenog pripadnika Torcide. Priznao je da su ga u životu pratile Ane pa se tako zvala i njegova prva ljubav s kojom je imao zanimljivu avanturu do jednog ključnog trenutka.
Marina Vujčić je svoju uspomenu za rodni Trogir vezala uz traumu kada je prvi put posumnjala u socijalizam. Marinina priča pod naslovom „Sedam ručaka do prekida“ govori o ljubavi koja ide kroz želudac, ali ponekad i ode kroz želudac i temelji se na istinitom događaju.
Za kraj, kraljica storytellinga, Tanja Mravak prisjetila se preminule prijateljice koja je živjela u Trogiru. Ispričala je priču koju je prije iznijela na jednom od prethodnih Pričigina o Ivi koji se baš ženi i iskusnom Zvoni koji će ga „sistemom“ pripremiti na bračni život.
Još jednom se pokazalo da je Pričigin nezaobilazan kulturni događaj s kojeg izlazite da vas boli vilica od smijeha,a da ima namjeru samo rasti kako se širi po gradovima. Ugodna subotnja večer za poželjeti.
Piše: Ana Matijević
Istaknuta fotografija: Dino Ćaljkušić
